Antonija Vranić

U Italiji smo posjetili školu Istituto Comprensivo Sassuolo 2 Nord u Sassuolu u pokrajini Modeni u čijem sastavu se nalaze škole Collodi, Vittorino i Bellini (za učenike od prvog do petog razreda) te škola Parco Ducale (za učenike od šestog do osmog razreda). Prilikom posjeta navedenim školama upoznali smo se s talijanskim obrazovnim sustavom i organizacijom nastave te smo uočili različitosti u odnosu na hrvatski obrazovni sustav. Tijekom boravka u školama talijanski nastavnici upoznali su nas s načinima rada i metodama koje u radu koriste te smo boravili na nekim satovima. Boravak u ovim školama bio je interesantan jer u Sassuolu, industrijskom gradu, velik je broj djece migranata koji često ne govore talijanski jezik, a učiteljice su nas upoznale s problemima na koje nailaze u svakodnevnom radu. U nastavu je uključen i velik broj djece s različitim teškoćama, posebno iz autističnog spektra te je bilo zanimljivo vidjeti kako se ona uključuju u nastavu. Glavni cilj našeg posjeta bili su školski vrtovi, škole Vittorino i Bellini ih imaju. U školi Vittorino Cristina Gaiotto predstavila je mali vrt u kojem s učenicima u gredicama uzgaja različito voće i povrće koje nakon dozrijevanja daje svojim učenicima. Djeca se radom u vrtu uče kako proizvesti hranu, ali i razlikovati i imenovati biljke što je važno s obzirom da se većinom radi o djeci strancima. Škola Bellini ima nešto veći vrt koji su djelatnici škole razvijaju na prostoru koji im je ustupio grad i koji je postao dio školskog dvorišta. Kroz vrt nas je provela učiteljica Monica Fogliani. Vrt je podijeljen u zone, ima dio namijenjen za povrtnjak, cvjetnjak te začinske i mirisne biljke. Organizirani su i prostori za sjedenje namijenjeni učenicima. Sve je napravljeno od ekoloških materijala, uglavnom drveta. U povrtnjaku su napravljene gredice, hoteli za insekte i kućice za ptice. Vrt ima nekoliko česmi što olakšava zalijevanje biljaka. Oko cijele škole, ne samo u vrtu, sade se i različite vrste drveća.

Boravak u školama Bellini i Vittorino u Sassuolu dao mi je uvid kako mogu unaprijediti i urediti vrt u našoj školi u suradnji s drugim učiteljima. Potakao me je na izradu plana aktivnosti za sljedeću školsku godinu u koji bi, osim učenika svoga razreda uključila i druge učenike škole, kao i ostale učitelje. Posebno bi bilo važno u rad u vrtu uključiti djecu iz posebnih odjela naše škole. Školski vrtovi u Sassuolu pokazali su mi važnost koju oni imaju na razvoj djece. Ona su na taj način u doticaju s prirodom, ali i upoznaju rad na zemlji, proces kako od sjemenke dobiti plod, kako sijati, saditi, presađivati, razmnožavati, te tako steći važne životne vještine i pripremati se za budućnost. Kroz rad u vrt kod djece je moguće poticati i razvoj poduzetništva, odnosno poticati ih da razmišljaju što napraviti s biljkama koje su sami uzgojili. Razvojem školskog vrta omogućilo bi se učenicima učenje pojedinih nastavnih sadržaja na samom izvoru, promatrale bi se prirodne promjene, a učilo bi se prepoznavati i imenovati biljke. Isto tako rad u vrtu omogućio bi stvaranje radnih navika kao i istraživačkog duha kod učenika. Boravak u Sassuolu me potaknuo na izradu boljeg rasporeda poslova tijekom školske godine te potrebu promocije vrta među učenicima putem različitih akcija. Proširenjem postojećeg vrta škole uredio bi se okoliš o kojem bi sami učenici preuzeli brigu čime bi se poticala ekološka osviještenost učenika, ali i odgovornost. Nakon posjete uvidjela sam kako je jako važno da u vrt naše škole dovedemo vodu čime bi se uvelike olakšala briga o biljkama. Boravak me je također potaknuo na razmišljanje kako bi se oko naše škole mogli urediti prostori za sjedenje od ekoloških i odbačenih materijala u čijoj izradi bi sudjelovali učenici, a uključili bi se i učitelji drugih predmeta. U cijelom vrtu mogli bi postaviti, po uzoru na škole u Sassuolu, hotele za kukce kao i kućice za ptice. U prostorima vrta učenici bi mogli boraviti i u svoje slobodno vrijeme.